Nonius

Razvoj i formiranje ove rase odvijao se u prvoj polovini 19-og veka, kada je u Austro-Ugarska monarhija bila u svetu poznata po svojim vrlo dobrim organizovanim i uređenim ergelama iz kojih su izvoženi konji po cijeloj Europi. Rasa je nastala višestrukim ukrštavanjem Arapskih, Lipicaner, Normanskih i Engleski punokrvnih kobila sa pastuvima uvezenim iz Normadije. Konji su uzgajana paralelno u mađarskom gradu Hortobagu i slovačkom mestu Topolkani. Može se naći u severnoj Srbiji i Vojvodini. Dugo vremena nonius je upotrebljavan u vojne svrhe gde se pokazao kao odlični radni konji.

Izgled i osobine:

Spada u toplokrvu grupu konja. Prosečna visina grebena pastuva je oko 170 cm, a grebena kobila oko 165 cm.  Prosečna masa pastuva je oko 600 kg dok su kobile nešto lakše i dostižu su oko 550 kg.  Boje: od svetlo kestenjaste do tamno braon i crne. Glava je srednje veličine. Mirni su i poslušni.

Status: Rizično ugrožena rasa

Veličina populacije u Srbiji: 100-500 primeraka u 2009. (izvor podatka DAD-IS FAO)

_______________________________________________________________________________________

Domaći brdski konj

Predpostavlja se da su konji ove rase daleki potomci divljih konja tarpana i przewalskog konja koji su ukrštani sa arapskim konjima. Svsrtan je u grupu ponija pa se može sresti i naziv u literaturi kao domaći brdski poni. Po svojim karakteristikama jako je sličan konjima koji se gaje u Bosni, Bugarskoj, Makedoniji i Rumuniji.

Izgled i osobine

To je konj čelične građe, velike snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti, vrlo dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smeštajem. On se vrlo vešto i okretno kreće i po najnepristupačnijim planinskim predelima noseći razne vrste tereta ili razne vrste jahača. Vrlo je poslušan, a istovremeno dovoljno temperamentan. Prosečna visina grebena ovog konja  je 130-140 cm, obim grudi 135-162 cm i obim cevanice 16-18 cm. Telesna masa se kreće oko 300-400 kg. Boje dlake: najzastupljenija je dorata zatim siva, odnosno bela boja, vrana, alata. Brdski konj se ubraja u tovarne životinje i na samaru može nositi 100-120 kg. Pored toga koristi se kao konj za vuču i jahanje. (Fotografija: Darko Drobnjak).

Status: Rizično ugrožena rasa

Veličina populacije u Srbiji: 80-100 primeraka u 2008. (izvor podatka DAD-IS FAO)

_______________________________________________________________________________________

Balkanski magarac

Balkanski magarac je jedan od varijeteta magarca rasprostranjenog u skoro celom svetu. Vodi poreklo od afričkog magarca (Equus asinus), dok azijski magarac (Equus homionus) nikad nije domisticiran.

Izgled i osobine

Balkanski magarac je autohtona primitivna rasa. Telesna masa odraslih mužjaka se kreće do 250 kg, a ženki do 200 kg. Visina grebena kod mužjaka u proseku iznosi oko 100 cm,a kod ženki 95 cm. Boja može biti siva,smeđa,tamnosiva i crvenkasto smeđa. U pogledu ishrane je veoma skroman, jer se zadovoljava sa malom količinom loše i kabaste hrane, a može da radi veoma dugo. Raspro-stranjena je u planinskim predelima Srbije i Crne gore. Polnu zrelost dostižu između 2 i 2,5 godine. Parenje je moguće tokom cele godine, ali se po pravilu odvija u proleće. Nakon gestacije od 12 do 14 meseci na svet dolazi obično jedno mladunče, ali se ponekad mogu javiti i blizanci. Period dojenja traje od 6 do 9 meseci. (Fotografija: Milivoje Urošević).

Status: Ugrožena rasa

Veličina populacije u Srbiji: 500-1000 primeraka u 2009. (izvor podatka DAD-IS FAO)

_______________________________________________________________________________________